lirika dana - satrologija

poema smrti

dali stariti treba ili ostati mlad; zaboravljen i sam
dali je lako biti neko drugi, i budno cekati sljedeci dan
sreca, sto bila je tu cak i uvijek, odlazi tiho sa spoznajom bola
ljubav, sto dadoh je nikom zauvijek, prestaje, lomi me tiho na pola

ne znam pokloniti malene paznje; iste su uzrok osmjeha trajnog
shvatio jesam al' borim se casno; sam protiv sebe ovako sjajnog
ne dam da uzorci buducih snova izadju predju iz misli na djelo
da korjene pustim i samo se predam, skinem sa blijedog lica mi veo

i predam se suncu
predam se javi
ostavim proslost daleko nek trune
ne dam se lijenoj
tvrdoglavoj glavi
da upravlja strahom; za zaljenje kune

nek izgorim malo
na vjetru sto lomi
produva tikvu sto pokondirana je
da odmorim samo
od samoga sebe
nek cvjetovi niknu iz pupoljka koji
godine odavno ceka i broji