SATRO BLOG NASTAVAK

NASTAVAK U NOVOM RUHU OVDJE.

pazi vajti all star pratecih vokala

ismeta krvavac, neda ukraden jadranka stojakovic - nice
jugoslavi du point !

u modi je biti supak - EJK

happy bday - post by daidza

miladin sobic - poezija

prilog by daidza

Daj nam neba

Daj nam neba ti, lijepa mladosti, nama sjaj treba,
daj nama sjaj, s neba daj.
Daj nam neba ti, lijepa mladosti, nama sjaj, s neba daj......

Sto ti oci rose, sto ti venu kose, siri krila tvoja,
nek te ona nose ...
Sto si tako tuzna, kad si vjecno mlada,
cijelog svijeta srce u tebe se nada...
Dobro znamo mi da te boli bol, al proci ce sve,
istina je znaj, svemu dobar lijek, idemo do nje,
ti si blagoslov, ti si iznad nas, ti nijesi iz sna raj,
Molim te sad ipak daj nam ti, tvog neba sjaj.

Daj nam neba ti, lijepa mladosti, nama sjaj treba,
daj nama sjaj, s neba daj.

U zivotu stara izreka je, sto je lijepo ne moze da traje,
al to je sala, ti vjecno ces sjati, samo hajde, sve od sebe dati....

Za Helenu ...

Besmrtna pesma

Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda ce u tebi
odjednom nesto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.

Da li si uopste ponekad
mislio sta znaci ziveti?

Ako ti jave: umro sam
evo sta ce biti.

Hiljadu sarenih riba
leprsace mi kroz oko.

I zemlja ce me skriti.
I korov ce me skriti.
A ja cu za to vreme
leteti visoko...
Visoko.

Zar mislis da moja ruka,
koleno,
ili glava
moze da bude sutra
koren breze
il' trava?

Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nesto
kao leprsav trag.
I zato: ne budi tuzan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i cudno drag.

Nocu,
kad gledas u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidis neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja jos uvek
sasav letim, i zivim.

Mika Antic

letu stuke/dino saran - muzika za film cuvari noci

coldplay maznuo satrijaniju ???

ovaj mi treba u bendu

Oliver u Carnegie Hall-u

index.hr clanak

rip sonja savic

link radioSA - prijatelji i kolege o sonji savic


SAMOUBOJSTVO JEDNE MLADOSTI
Bojan MUNJIN
20. travnja, 2006.
U 80-ima ona je bila mlada, lijepa i vrlo nadarena. Pred glumicom Sonjom Savić bila je budućnost kazališta i filma, kako su oni već izgledali u tadašnjoj državi a njezin profesor stalno je govorio da samo Bog može sačuvati tako pametnu glumicu... Kako su u socijalizmu nebesa bila ukinuta Sonja Savić, koja se pojavljivala u gomili filmova i nestajala u anonimnost rubnih kazališnih skupina, krenula je s prijateljima putem nove osjećajnosti off-scene... Za mainstream i prosječne gledaoce bila je to skupina besprizornih koja je značila propast, ali danas, bez nagrada, priznanja i stalnih prihoda, Sonja Savić vjeruje da je za nju avangardna umjetnička scena bio jedini put vrijedan življenja.
- Godine kada ste odrastali zovete "nesretne osamdesete".
- Od početka sveta je tako da dok god stvarnost oko sebe ne ugledaš kao apokalipsu nisi odrastao. Možda je generacija 80-ih prevremeno odrasla. To je čudna generacija koja je mladost doživela na sasvim drugi način nego generacija pre i posle nje; zahvaljujući inter rail putovanjima u inostranstvo, dobrim komunikacijama među gradovima na relaciji Ljubljana–Zagreb–Beograd i radu muzičkih i pozorišnih vaninstitucionalnih trupa. Mnogih od tih ljudi danas više nema, ali mi smo se tada, bežeći od stvarnosti i tuge - dobro zabavljali. Uspeh 80-ih u tome je što je stvorila veselu srednju klasu koja je na trenutak zaboravila na politiku da bi se onda u 90-ima sve srušilo.
Rupa u vremenu
- Zašto je ta generacija bila nesretna?
- Zato što, objektivno rečeno, nije imala budućnost i mi smo hteli sami da je stvorimo. Svi smo mi prošli ozbiljne škole, ali niko od nas nije hteo da bude ni lažni ekonomista, ni lažni pravnik, ni lažni političar – niti lažac uopšte. Mi smo hteli da se bavimo našim stvarnim emocijama i da kroz te kreacije izazovemo neki bunt. Najbolje je da se pogledaju umetnički radovi iz tog perioda - ako nisu spaljeni – i onda će se shvatiti zašto smo bili nesrećni. Shvatili smo težinu lažne države.
- Stvarnost oko vas doživljavali ste kao laž?
- Apsolutno. Filmski rad Joce Jovanovića "Zdrav i mlad kao ruža", neverovatno moderan film iz ranih sedamdesetih, upravo govori o tom problemu individualca koji je bio zakonom zabranjen. U tom smislu mi smo koristili underground - haustore i zavučene rupe, okupljali smo se po nevažnim mestima dok "ozbiljniji" ljudi iz iste generacije nisu shvatali šta se dešava. Naći rupu u mapi vremena i u nju uskočiti shvatili smo još sa 14 godina. Rasli smo sa uverenjem: država je izdala pojedinca. Danas kada bi ljude pitali koji je bio slogan evropskog studentskog pokreta krajem šezdesetih, teško da bi znali da odgovore. E pa pošto je država izdala pojedinca divno je da se grupa nekih pojedinaca uspela povezati: te mlade ljude mogli ste prepoznati po krombi kaputima i po koraku. Oni kao da su plesali po zemlji i kao da su hodali po vodi. Bili smo potpuno izgubljeni, a naša inicijacija nije bila spontana već intuitivna.
- Koja su to bila generacijska okupljališta?
- U Beogradu je to bila Pivara, jedno vreme SKC, u Zagrebu je postojao Kulušić, u Ljubljani DKC. U Pivari je započeo "Laibach" i pozorišna trupa "Sestre Scipion Nasice", a Dragan Živadinov je kroz beogradsku off-scenu postao ono što je u Ljubljani danas. U Zagrebu je postojalo Kugla glumište, u Sloveniji su se rodile prve komune sa Markom Breceljom i slovenačkim zen pesnikom Feom Volaričem i demonstracije studenata sa cvećem u nosu. Ideja o Neue Slowenische Kunstu rodila se u jednom stanu blizu Slavije u Beogradu, ali oni su kasnije izgubili moje simpatije jer se pokazalo da njihov stvarni san nije bila umetnička država već – dežela. Naš san je bio i ostao: iskrenost i čistota.
- Kakva je bila estetika kazališne i glazbene off-scene u 80-ima?
- Nas je okupirala estetika koja bi se mogla nazvati "ružno je lepo": cela generacija se poigravala stripom, multimedijalnim intervencijama, miksovanjem svetla, zvuka i pokreta. U centru te estetike bilo je Kugla glumište, pa bendovi "Haustor", "Šarlo Akrobata", "Ekatarina Velika"... Kuglina škola je bilo okupljalište kreativnih ljudi i takvih bendova koji međutim nisu bili kreativni za mainstream i državne fondove koji su dodeljivali neki smešan novac za kulturu. Želja te generacije bila je da preko granice dopre do pravih mecena jer nam je bilo jasno da u tadašnjoj Jugoslaviji nema para za kulturu. Tako je Kugla dva puta otvorila Kasell, pa sajam umetnosti u Antwerpenu što je u to vreme bilo fenomenalno, a prelepa knjiga mogla bi se napraviti od tih Kuglinih dopisivanja sa Evropom.
Njihova predstava "Željezni džez" koja je trajala tri sata i pedeset minuta, mogla se u to vreme usporediti sa Bobom Wilsonom. Nju su radili Vladimir Dajković Ajk i Željko Zorica, a sa njima i jedan od najboljih scenografa kojeg sam ikada upoznala Miljenko Sekulić Sarma koji je četrdeset dana kovao metalnog orla sa dve glave od metar i po u nekoj fabričkoj hali sa radnicima uz vinjak i salamu. Svi smo se mi tada poigravali sa masovnim hipnozama i taj je orao simbolizirao monumentalizam totalitarnih režima.
Palanačko zakašnjenje
- Vi ste tada u Pivari radili predstavu "Macbeth"...
- Taj "Macbeth" bio je sastavljen od minimalističke muzike, neki prelepi ljudi izlazili su iz đubreta zelene močvare u betonskom zdanju Pivare... Radila sam komad "Ne ja" Samuela Becketta i "Levoruku ženu" Petera Handkea i ti tekstovi jako dobro govore o zatvorenosti, o autizmu, o tome da su se mladi ljudi nalazili po sobama, pronalazili hladne prostore u koje niko drugi neće da uđe, sa dve gajbe piva i dva dobra zvučnika... Menjati noć za dan nekada je značilo nešto sasvim drugo nego danas, jer u socijalizmu noć nije postojala za radni narod.
Iako sam završila akademiju i upoznala nemačko građansko pozorište i Petera Steina sa time se ne može uporediti ono što su mi u glavi uradili Bob Wilson i Kugla glumište. Sećam se Kuglinih predstava "Bijela soba" i "Meki brodovi" na Adi Ciganliji 1976. u okviru BITEF-a. Počinje muzika Crimpsa (The Cramps, valjda; st. greska, vjerovatno - op. br. 2), ljudi u beloj gazi hodaju po vodi... Bile su to snažne slike, a ja sam bila šokirana da takvo nešto uopšte može da postoji.
- Vašu glumačku klasu na kazališnoj akademiji zvali su klasom "visokog rizika".
- Bila je to generacija koja se borila za današnje vreme jer nije želela biti u nekom epsko-lirskom palanačkom zakašnjenju. Oficijelno pozorište zvalo me je u svoj angažman, ja sam slovila kao neka nada beogradskog teatra, ali i mom profesoru bilo je jasno da od toga neće biti ništa. Tada mi je jedan mladić napisao pismo: "Moraš se odlučiti hoćeš li postaviti crtu između života i profesije. Ako postaviš crtu imaćeš mnogo obožavatelja a ako je izbrišeš malo će te ljudi voleti. Najvažnije je da se zapitaš u kojoj ćeš opciji biti srećna." To brisanje granice između života i umetnosti bez susreta sa Kuglom teško da bih mogla shvatiti.
Neuzvraćena energija
- Tada se rodila i alternativna kazališna grupa Nova osećajnost.
- Sa Novom osećajnosti radila sam predstavu "Ona će doći ili faza jedne ljubavi", ali ono što je važno je da se u Pivari tada slivala kolotečina koncerata iz Zagreba, Istre, dolazio je ljubljanski teatar... Beograd je tada bio centar off-scene sa "decom iz mešovitih brakova", ali od toga je braka danas ostao samo beogradski pašaluk. Kada sam 1990. sa Darkom Rundekom radila predstavu "Ne" u Mostaru, koja je bila provokacija nacionalizmu, Aca Popović mi je vikao: "Idi, Sonja, idi farbaj sa tim tvojim Hrvatima..."
- Sredinom 1991. vi ste živjeli u New Yorku i kada počinje rat odlučili ste se vratiti u Beograd. Zašto?
- Ne možeš da se ne vratiš i ne vidiš šta se dešava sa roditeljima i prijateljima, dok ti se izbezumljenom u New Yorku čini neverovatnim da ponovno gledaš tenkove i mrtva tela koja plivaju Savom i Dunavom. Kao i uvek, "drugovi" su bili brži. Te 1991. šest meseci bile su prekinute veze Beograda sa svetom, a iz zemlje nije smelo da se izađe. Vratila sam se iz New Yorka gde smo konačno uspeli da pronađemo fondaciju Yoko Ono koja bi financirala naše buduće projekte... Nikada nismo imali para, živeli smo iscrpljeni sa puno neuzvraćene energije. Uzvraćala je publika u punim dvoranama, ali mi smo neprestano putovali sami. To je bilo zato što nam je država uzela sve. Ja sam tada snimila petnaest filmova i zaradila ukupno pet hiljada dolara. Mi smo bili tristo posto bolji od mainstreama i tristo posto lošije plaćeni. Bili smo generacija neisplaćenih honorara...
- Glumili ste u ukupno četrdeset filmova, od kojih kako kažete, ni jedan nije bio pravi.
- Mi smo stalno govorili kako neka druga lica treba da stanu pred kameru. Odrasla sam na Franku Capri, Fritzu Langu, Kubricku, Nicholasu Rayu i to su moji kriteriji. Nisam snimila ni jedan pravi film ako govorimo o buntu altruizma generacije iz osamdesetih... Ono što je vredilo bili su ti multimedijalni projekti Nove osećajnosti i Kugle. Lutke od gvožđa koje se pune novinama i obavijaju gazom, Željko Zorica koji po njima slika kako on već ume, crteži na staklima, autorska muzika na podlozi be bapa i Art of Noise, Roland Kirk, dupli saksofon, šest plus dva razlajana buldoga na posterima, komentari na Brčko-Banoviće i represiju oko nas... Bila je to pobuna protiv beskonačnog opisivanja prošlosti i dokazivanja stvarnosti koja se nije odigrala. Protiv ceremonijalnih i totalitarnih zabava u ovoj zemlji, koji su vladali teatrom, bioskopom i čitavom kulturom. Ta sloboda mlade generacije iz osamdesetih bila je izmišljena vera da će svet jednog dana biti igra.
- Kako je beogradska off-scena doživjela 90-te u Srbiji?
- Prvo smo u zimu 1991. napravili "Poslepodne sa gospodinom Capoteom" i "Zločin i kaznu" gde smo pričali o "neizbalansiranim unutrašnjim nivoima" masovnih ubica jer se nakon Vukovara u Beogradu nije smela izgovoriti reč "ubistvo". Kasnije sam radila emisiju "Supernauti" na televiziji Art i to je bio nešto kao domaći Monty Python; jednako smo se poigravali sa svetskom levicom i hipi pokretom, kao što smo provocirali srpski militarizam i "vikend ratnike"... U to vreme napravili smo i "Prvi srpski tehno vodvilj superreal" koji je govorio o tristohiljada intelektualaca koji su odbili da idu rat i emigrirali iz Srbije. Otkriti stvarnost kao mit, mit smestiti u dobru stripovsku priču, stvoriti jezik prema mitu i napraviti dobru muziku – bila je matrica off-scene u 90-ima. Bila je to neka vrsta plemenite indiferentnosti, a Supernauti su bili pokušaj obrane beogradskog undergrounda koji su tih godina svi pokušali da pogase.
- Rekli ste da danas živite od ljubavi mrtvih prijatelja.
- U to je vreme umro Milan Mladenović iz "Ekatarine Velike", Ivica Vdović bubnjar "Šarlo akrobate" umro je nešto ranije i znao je da će umreti jer je uradio ono što je znao da ne sme da se radi - miksovao je brze sa sporim drogama. Margita Stefanović iz "Ekatarine Velike", žena koja je diplomirala arhitekturu i muzičku akademiju umrla je u centru za izbeglice. Miomir Gruić Fleka koji je osnovao "podrum" beogradske likovne akademije koji je krajem 80-ih ušao na popis 200 najznačajnijih evropskih kulturnih okupljališta, oslepeo je i umro u najvećoj bedi, a Pavle Vujisić umro je ispod savskog mosta. Neću da kažem da su to bili neporočni ljudi, ali istorija umetnosti je istorija psihodeličnih stubova. U mom filmu "Šarlo te gleda" zabeleženo je kako je propao novi talas i kako su umirala braća iz mladosti.
Nacizam u modi
- Rekli ste za sebe da ste potpuni dekadent. Zar nije danas najveća avangarda raditi u sistemu kojeg nema nego biti izvan njega?
- Moja je želja oduvek bila vratiti akademsku normu u raspadnutu sredinu. Kada sam 1998. režirala "Godota" od kojeg sam kasnije napravila multimedijalni film, radila sam sa mladim ljudima i naučila ih sve što sam sama naučila. Učila sam plesačice glumački pokret i sedela noćima uz kompjuter sa nekom decom koja su lepila muziku uz glumačku snimku. Napravili smo potpuno čistu artificijelnu predstavu u zemlji bezumlja koja ne zna formulisati ni hollywoodski standard a kamoli Becketta. Ja sam životni dekadent jer stvarnost i ja nemamo dodirnih tačaka. Danas je nacizam u modi što znači da moraš da si nasmejan, zdrav, obučen i napumpan silikonima, dok ja jedem parče hleba razdeljeno na četiri dela.
- Da li biste ovo životno i umjetničko iskustvo još jednom ponovili?
- Da. Danas živim u zatvorenoj zoni Interpola, u estetskom, duhovnom i životnom pogledu ja sam sama. Autentičnost personalnog sretanja sa ljudima, sa njihovom muzikom, filmovima i knjigama, moj je najintimniji oltar i moja monaška civilizacija. Zato govorim o Indošu, Zlatku Buriću Kići, Rundeku, Ivici Vdoviću... Susret sa tim ljudima smatram najvećom kvalitetom mog života. Čitava generacija onih koji su sledili ovakve učitelje završila je kod Vukovara s bombom pod trbuhom. Bilo je to samoubistvo jedne mladosti.
Feral, 20. travnja, 2006.

RIP - Richard Wright

RESPECT

Serbian musician Jovan Matic, left, and Croatian veteran rocker Dado Topic unveil a statue of late Jamaican reggae music legend Bob Marley, in the Serbian village of Banatski Sokolac, some 90 km north of Belgrade, early Sunday, Aug. 24, 2008.

nova stvar i video - massimo savic

odlicna stvar za poslusati ... detalji o novom albumu na youtube-u

nastavlja se rubrika "kad ste ovo zadnji put vidjeli..."

prilog by shone

obavezno pogledati ovu genijalnu i po svemu sudeci u buducnosti i ekstra profitabilnu ideju za sajt... tuuugo jesenjaaaaa...

http://www.saucesce.com/

pjesma dana - deep purple

SOLDIER OF FORTUNE

I have often told you stories About the way
I lived the life of a drifter Waiting for the day
When I'd take your hand And sing you songs
Then maybe you would say
Come lay with me love me
And I would surely stay

But I feel I'm growing older
And the songs that I have sung
Echo in the distance
Like the sound Of a windmill goin' 'round
I guess I'll always be A soldier of fortune

Many times I've been a traveller I looked for something new
In days of old When nights were cold I wandered without you
But those days I thougt my eyes Had seen you standing near
Though blindness is confusing It shows that you're not here

Now I feel I'm growing older
And the songs that I have sung
Echo in the distance
Like the sound Of a windmill goin' 'round
I guess I'll always be... A soldier of fortune
Yes, I can hear the sound Of a windmill goin' 'round
I guess I'll always be
A soldier of fortune

hocu i ja jedne nike air mcfly

nike je kako kazu napravio 350 parova i ima ih po ebayu za oko keku dolara

lirika dana - azra

kao i jucer

ruke su mi bile slani pijesak, sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru, mnogo godina
zaronjene stijene placu, svjetlost pocinje
tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jucer iza zavjese
mozda na mom licu nadjes tragove sjecanja
mozda ne razumijes, ali volim te

krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguce snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje krizeve
kao i jucer iza zavjese
ono sto me stalno plasi zvuci poznato
mozda ne razumijes, ali volim te

otkud osjecaj da gubis pouzdano zaledje
umjetnost te cini jacom nego sto pretpostavljas
mozda tvoja slutnja vara, mozda umisljam
htio bi da budes sretnija
kao i jucer, iza zavjese
igrat cu pred tobom ulogu pjesnika
mozda ne razumijes, ali volim te

gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvise
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proslo stoljece
kao i jucer iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mozda ne razumijes ali volim te

j.b. stulic

satrologija - update

poslije par mjeseci pauze satrologija bend nastavlja sa radom i planira par koncerata standardnog ex-yu repertoara u dc-u i okolini ...
svi na email listi biti ce pravovremeno obavjesteni... ako ne dobivate emaile o bendu a to zelite molim da se javite na darko@satrologija.com ...

darko trenutno snima novi solo materijal i singl ce biti uskoro objavljen na stranici za preslusavanje...
satrolog.

kad ste ovo zadnji put vidjeli ?

video prilog by shone

podrska narodu u vezi izbora

long live USA

gdje to odoshe prijatelji ...

sa ushicenjem cekam susret sa starim prijateljem ciji nedavan editovan odsjecak prenosim za javnost bez njegovog blagoslova

...gadno je kada se ljudi razocaraju u ljubavi...neki otkriju alkohol, a neki kontinent...zahvaljujuci starom drugu iz mog razreda, otkrih alkohol i cinicne fore; a taj takodje odlazi za amerike oko 1.maja...toliko o socijalistickim idealima...ovu zemlju ili ti zemlje zapadnog balkana, popularno na dnevnicima, treba isjeci k'o puzle u tisucu komada i dobro promuckati, da neko od djece ne bi slucajno se zaigralo i sklopilo to ponovo... nego fino u svojoj nemoci da se zaboravi i gurne pod krevet - u mrak...za bolje nismo...revolt lezi u cinjenici da ostadoh osakacen za prijatelje koji odose negdje, a ni sami ne znaju gdje...

losha - kajmak i marmelada

moram da kazem da maka zvuci isto kao i ja kad pjevamo engleski hehe

preporuka

slusajte radio sarajevo

www.radiosarajevo.ba

nastavlja se rubrika "ovo ako ste kad vidjeli..."

grupa Dinar - Stabilizacija

lirika dana - azra

Nedjeljni Komentar

Citam nedjeljni komentar koji jasno kaze
tko ne misli ovako, taj klevece i laze
ljudi bez kalibra i bez ideje
ufuravaju nam istine crno bijele

Investicije su probile plafon, trose se krediti
svuda mnogo paranoje i svi su do grla u krizi
a mi bi htjeli da budemo centar svijeta
kineski sindrom za mnoga ljeta

A ja, ja nemam dara
zabranjeno je da se odgovara
a ja, ja nemam dara
zabranjeno je da

Sljakeri danas zive kao bubreg u loju
nitko ih ne dira dok stoicki drmaju lozu
penzioneri sjede mirno kao ptice na grani
raj za moju staru, vrte se tobogani

Svako malo neko se pospe pepelom po glavi
opreznost iznad svega, budi pametan, stari
a sta ti tu mozes, ne budi lud
oni budu tebe rista ravno na sud

Moja mala nije nikad bila u Dzambo dzetu
ne pada joj na pamet, ona drzi dijetu
klinci zure u TV, i to po cijeli dan
oci su im cetvrtaste kao ekran
Ja se vracam kuci rano, u pola sest
na prvom uglu konfisciram jogurte
udarac u glavu me brutalno dovlaci svijesti
ako ne slusas, kurvin sine, neces ni jesti

A ja, ja nemam dara
zabranjeno je da se odgovara
a ja, ja nemam dara
zabranjeno je da

preuzeto sa bloga - rambo amadeus

Razveseli mrguda, prvi nivo

Da, naslov zaista lici na neku novu kompjutersku igricu. Medjutim, ne treba vam kompjuter da biste uspješno igrali ovu igru.
Kako su mi kola na popravci, malo više šetam ulicama ovih dana. Iz auta se ne vide mnoge stvari. Na primer, koliki je procenat ljudi namrgodjen.
Njihova sumorna lica stvaraju u meni organsku potrebu da se kreveljim, da ih nasmijem.
Nepodnošljiva namrgodjenost okruženja pojedince sa tankim živcima tjera da postanu komicari. Komicar, zapravo, nije zanat nego dijagnoza onih koji se svakodnevno trude ne bi li taj "mrgud luk" skinuli ljudima sa lica.
Obišao sam prilican dio planete. Ljudi su uglavnom nasmješeni, bez obzira na standard kojim žive. Kriticari kažu - to je izvještacen osmjeh.
Medjutim, saznajem od jednog instruktora drevne kineske gimnastike da je ljudsko lice kao filter:
Naša grimasa zapravo filtrira i oblikuje utisak o stvarnosti koja nam kroz cula ulazi u svijest.
Što nam je izraz lica blaži, blaži ce biti utisak koji sticemo o okruženju, i obrnuto.
Nece proci puno vremena do trenutka kada ce namrgodjenost postati nepristojna. U svijetu je vec tako.
Sebe hvatam kako treniram da uglove usana držim zategnute. Zaista, blagotvorno utice na raspoloženje.
Pokušajte odmah. Ne tjerajte me da pricam glupe viceve.

slika sa festivala gitara u miami-u

According to the National Association of Music Merchandisers, there are 30 million active guitar players in the America, accounting for more than $1.5 billion in guitar sales annually. (AP)

nova rubrika - "ovo ako ste kad vidjeli"

pocinjemo sa cuvenom interpretacijom ZPusenja iz cirka 85te sa koncerta u Zagrebu:
"Da li oni uopste znaju da je Bajram..."

elvis j kurtovic - novi blog

posjetite na

http://elvisaga.blogspot.com/

lakini najveci fanovi - haos

djeca imitiraju Laku



takodje pogledajte jos par interesantnih youtube odsjecaka u vezi LAKE

Laka na beoviziji
http://www.youtube.com/watch?v=dKDf5v9eb64&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=b0nd8CgfSrs&feature=related


Laka intervjuise goste
http://www.youtube.com/watch?v=QNBtIW4EVJI
http://www.youtube.com/watch?v=C-Ce9_TKhMo
http://www.youtube.com/watch?v=n3iWDwWlA_s&feature=related

preuzeto sa radiosarajevo.ba - rade serbedzija

rade pise blog na www.radiosarajevo.ba iz kojeg vrijedi sve procitati

Azra

Rijetko sam na nekog frajera tako bio “odvalio” kao na Johnnyja Štulića.
Nekako mi se ama baš sve sviđalo u njega: njegove pjesme i način na koji ih je pjevao, njegov brzi govor kojim je teško slijedio još brže misli i grčevito se borio da mu ne pobjegnu, njegova posebnost u svemu. Tako jednostavan a tako prokleto kompliciran. Volio sam tu kontroliranu histeriju u njegovim pjesmama, taj njegov pravi zagrebački rock and roll. Zanemarimo li jedan zajednički let na relaciji Beograd – Zagreb, kad smo, sjedeći u repu aviona, izmijenili nekoliko rečenica o politici i o ulozi i značaju Ante Markovića na političkoj YU sceni, zadnji put smo se ljudski družili početkom devedesete u Klubu filmskih radnika. Sjećam se da smo ispili dosta votke. Imao je izrazito duge kose i bradu od tri tjedna. Onako mršavog i ispijenog lica, izgledao je kao Krist, a čini mi se da se podsvjesno i furao na taj imidž.
Rijetko koga sam od svojih mlađih prijatelja puštao da vodi glavnu riječ u društvu, no s njim se nije moglo natjecati. On je odmah preuzimao bank u svoje ruke, bez obzira tko je sjedio za stolom. I kao još jedan moj prijatelj, čije ime uz Johnnyjevo neću spominjati jer se nisu baš prijateljski razišli, u sve se najbolje razumio – u politiku, u glazbu, u hranu, u votku i vino, u žene…Puštao sam ga te večeri u Klubu filmskih radnika da se pravi važan, više no što je zaslužio, i zbog njegove lijepe djevojke koja je govorila nekim stranim jezikom koji joj je savršeno pristajao. Bila je dobar izbor za toga našega karizmatičnoga “Krista jugoslavenskoga rocka”.
Od tada se više nismo vidjeli. Znao sam da živi negdje u Holandiji, u blizini Amsterdama ili nekog drugog većega grada. I da ne putuje. I da ne vozi ni bicikl. I da ne želi nikakve kontakte ni sa kim.I da više ne pjeva i ne svira na svojoj gitari javno. I da prevodi Ilijadu i Odiseju sa starogrčkog na hrvatski…
Želio sam ga nazvati ili mu napisati pismo i pozvati ga da na našoj tvrđavi Minor na Malom Brijunu napravi koncert. Pretpostavljao sam da će odbiti, ali tko zna… Johnny je nepredvidiv i možda će se baš odlučiti da je ovaj “odisejski” otok pravo mjesto za njegovo ponovno viđenje sa svojom publikom u Hrvatskoj.
Broj sam dobio od zajedničkog prijatelja Mile Rupčića, koji je imao mnogo zasluga za svojedobno uskrsnuće mladoga i nepoznatog studenta Johnnyja na zagrebačkoj javnoj sceni.Bilo je oko šest sati poslijepodne po holandskom vremenu, početkom godine 2006. kad sam ga nazvao telefonom.
Javio se topli i lijepi ženski glas, na onom istom stranom jeziku kojim je prije 16 godina, jedne noći u zagrebačkom klubu filmskih radnika, prosipala svoju raskošnu ženstvenost i gracilnost.
- Hallo….here is R.S…..I would like to speak with Johnny Stulić, please….- Sorry... he is not at home …he has his football mach and he will be back in about two hours… please… call him later…
Zahvalio sam joj se i rekao da ću nazvati kasnije. Sa ženama ili djevojkama svojih prijatelja koje nisam dobro upoznao, uvijek sam samo službeno razgovarao. Nazvao sam ponovno za dva i pol sata. Da mu dadem vremena i za pivo poslije utakmice.
- Kojim dobrom, Šerbedžija? - pitao je i ne sumnjajući da je netko drugi s onu stranu žice.- Zdravo, Johnny, jesi li pobijedio?- Jesam. Dobili smo 2:0, ali ne znam koji se kurac to događa… to sa mnom i loptom… nekaj se dešava… a ne mogu prokužiti što je…- Pa nisi više mladac – rekoh – imaš ti već nekih ozbiljnih okova na nogama….- Nemoj me jebati, nemaš pojma… Jači sam no ikad… tijelo mi je k'o stijena… Nikad nisam bio bolji… ali nekaj ne razmem…. nekaj se događa i ne mogu prokljuviti kaj je to…
Nisam više htio forsirati tu temu i nisam mu rekao da sam ja svoje kopačke prošle godine “objesio o klin” jer znam da bi on vjerojatno pomislio kako je razlika između mene i njega u nogometu golema i ja mu ne bih mogao dokazati da sam bio bolji nogometaš od njega. Ali bi mu to zasigurno potvrdili i Močibob i Zajec i Pavo i Kuže i Ražić i Zambata i Mamut i Benco i Bracun i Mico Vujanić i cijela moja ekipa Tiffanyja i Slobode iz Podsuseda s kojima sam svojedobno igrao nogomet.
- Nego, zašto zoveš? Što te muči?
Ponekad je svojom simpatičnom arogancijom podsjećao na Arsena, kao i svojim prvim pjesmama, uostalom. Nisam ga želio previše cimati niti se igrati s njime igre “tko je trenutno jači”.
- Ne znam znaš li, ali mi već nekoliko godina svakoga ljeta na Brijunima…..- Znam, čitao sam nešto… radite neke predstave na Brijunima… i što hoćeš?- Pa htio bih ti predložiti da ovoga ljeta napraviš svoj koncert kod nas na Brijunima… Prošle godine je bio Arsen… Bilo je sjajno… Pa smo mislili da ove godine ti napraviš svoj koncert…
Tišina. Nikakvog odgovora.
- Halo Johnny… čuješ me?- Čujem ja tebe, čujem…
Opet tišina.
- Pa što misliš o tome?
Opet tišina.
- Halo, Johnny, čuješ me?- Čujem ja tebe, čujem…
I opet tišina.
Sad već znam da se nije veza prekinula jer sasvim tiho čujem njegovo disanje i zamišljam ga kako sjedi na stolici i prevrće telefonsku žicu u ruci, zagledan u neku točku na bijelome zidu svoga stana u Holandiji…
- Šerbedžija… - iznenada je prekinuo tišinu…- Da?- Bi li ti, bogati, išao sada, ovoga trena, igrati u «Labuđem jezeru» u Boljšoj teatru u Moskvi?- Molim? - rekoh kroz smijeh.- Pa da igraš balet u Boljšoj Teatru. U «Labuđem jezeru». Iljič Čajkovski. Crnog Princa…
Nasmijao sam se. To je bio stari Johnny.
- I što bih sad trebao reći? Nemoguće, zar ne?- E pa nemoguće, Šerbedžija… To ti želim reći… Do kurca nemoguće…
Ja sam tamo imao svoju mamu i svog tatu. I oni su imali svoj stan. I svoj život. I svoj grad. I svoju državu. Ja više nemam tamo mamu i tatu i oni nemaju tamo svoj stan, ni svoj grad, ni svoju državu…
Govorio je, kao i uvijek, povišenim glasom i tako brzo da je gotovo zamuckivao pri pojedinim riječima. Zatim je na red došla politika, pa javne ličnosti, pa mentalitet naroda, pa običaji i primitivnosti, teatri, sveučilišta, pa opet nogomet i neriješeni problemi s loptom koji ga u posljednje vrijeme ”jebu” te ne može prokljuviti u čemu je štos, pa Ilijada i Odiseja i nekoliko citata na koje je bio posebno ponosan, sve dok se nije umorio od siline riječi koje je neslućenom brzinom izmitraljizirao u slušalicu, te je na koncu, nakon dubokog uzdaha, gotovo promuklo prošaptao: Uostalom, ja nemam ni pasoša!
- Pa eto dobrog razloga - pokušavam ja malo pragmatično. - Ti znaš Duška Ljuštinu?- Znam Ljuštinu, tko ne zna Duška Ljuštinu?- E pa on ti sigurno može pomoći oko tih formalnosti da dobiješ pasoš…
Sjetno se nasmijah u sebi, kako to ja svoga pobratima Ljuštinu spremno nudim za pomoć, kao da je on svemoguć i može riješiti sve probleme, od Kazališta Ulysses, Bandićeve izborne taktike do Štulićevog pasoša.
- Ali Šerbedžija, ja ne želim nikakav i ničiji pasoš… I ne želim putovati nigdje… I ništa me se više ne tiče… naročito ne ono tamo gdje sam nekad živio. To je za mene kraj… shvaćaš li ti to, čovječe?
Zašutio je. Šutio sam i ja. Šutjelo je i sve oko nas i gotovo da se čulo kako njezina mala mačka negdje u blizini nekog toplog holandskog kamina prede…
Htio sam mu reći, ovako iz daljine od jednog čitavog oceana i cijele sjeverne Amerike, da ga i te kako razumijem i ne samo da ga razumijem nego mu se i divim i kako se katkad prezirem što mirim u sebi svjetove i kao kakav srednjoškolski profesor pokušavam pomiriti suprotnosti i razumjeti različitosti, te kako mu zavidim na tom njegovu odabiru kojim je sebe samoga pretvorio u jednog od antičkih tragičnih junaka koje prevodi s grčkog na hrvatski.
Htio sam mu puno toga reći. Kako razumijem njegovu ogorčenost, ali mislim da je vrijeme da se razorene obale ponovo zidaju. I da u ovome podijeljenom svijetu nama pripada naš dio, i ne samo naš nego i njihov, jer smo jedni na druge osuđeni. Htio sam mu reći da je naša dužnost pjevati pjesme i onima koji nas ne vole i kako je to gotovo božje poslanje u kojem ljudi dobre volje spajaju svjetove. I kako nemamo pravo na nasu sebičnost i povrijeđenost, ma koliko ispravni bili.
I još sam mu htio reci kako mladi ljudi koji ga nikad nisu uživo vidjeli pjevuše njegove pjesme i kako u Zagrebu još uvijek postoje mjesta i ulice uz koje bi se njegova ramena savršeno naslanjala. I da tramvaji još voze istim putovima na Remizu i da je Ožujsko pivo bolje no ikad. I da su Zagrepčanke opet najljepše cure u Europi…
Htio sam mu reći puno toga …
Šutjeli smo dalje. Kao da je ta tišina kojom smo jedan drugoga doticali naša jedina stvarnost, jedino što je preostalo.
Ničega više. I ništa više. Samo se čulo neko isprekidano zujanje u telefonskim žicama koje su povezivale našu obostranu zanijemjelost.
- Dobro... bar sam pokušao… - prvi sam prekinuo tišinu.-Ajde Šerbedžija, bilo je dobro čuti te - rekao je nekim toplijim i pomirljivijim tonom, i podsjetio me na neke naše davne noćne zagrebačke šetnje pokislom Ilicom, kojom smo poslije nekih tuluma lutali skupljajući rasuta svijetla što su padala iz blještavih izloga na naše mokre kapute dok se njegova kao ugarak crna vlažna kosa presijavala od kiše i briljantina.
- Javi se ponekad, kad te put ovamo nanese….- Hoću, svakako hoću…..kad me put nanese…- Bog!- Bog!

Rade Šerbedžija

laka - pokusaj

...pogledajte premijeru stvari "pokusaj" koja ce predstaviti bih u beogradu na evroviziji...
stvar je odlicna i u autorovom karakteristicnom stilu (dzemper, zec)... razdrmace eurosong alternativnom izgledom i zvukom, fakat! ...
http://youtube.com/watch?v=VPSnzJDpsxg

... a evo i engleske verzije koja neki kazu da je bolja ali se ne slazem... http://youtube.com/watch?v=usBMTNMGz54

nova serija - lud zbunjen normalan

preporucujem ako vec niste imali priliku pogledati... od boljeg zivota nije bilo bolje serije... neko je sve fino upakovao na youtubetu

http://www.serija.ch.vu/

sjecanja na nobu

hvala maji i marku za inspiraciju ...

kliknite ispod da poslusate pjesmicu koja je pronadjena na titoville.com

slobodna slovenija

lirika dana - aleksa santic 1894 god.

Otvorila Si Dveri

Otvorila si dveri srca i duše sjajne
I primila me u raj čiste ljubavi tvoje,
Sa mrtvih pustolina bola i tuge tajne
Povratila me k nebu, gdje rajska milja stoje.

Ne lijem suze više, niti me misô bludi
Po nebu prošlosti davne, gdje pale nade stoje.
Snova se život rađa, snova mi nebo rudi
I blista svetim žarom čarobne slike tvoje.

Kô svježi poljski vjetrić, kô bujna gorska vrela,
Sad mi se život kreće kroz bokor mirisnih ruža;
Sve što sam željno čekô, sve što mi duša htjela -
U tebi, lijepi cvijete, blaga mi sudba pruža.

Pa neka letne pjesma krilu vječnosti tajne,
U slavu onog žara u kom nam srca stoje,
Nek čuje sreću moju nebo i zvijezde sjajne,
Sreću što sad me zgrijeva vjerom ljubavi tvoje.

novi nadrealisti - napumpaj mi zenu

http://www.youtube.com/watch?v=Dg2fQ_sJla8&feature=related

novi nadrealist - granicni prelaz

prva liga novi skec

http://www.youtube.com/watch?v=UjSKLSiOjUk

biljeznica robija k. - svi u maskare

Mi ekipa iz ulice smo obukli se u maškare za ić okolo žicat od ljudi lovušu. Moj drug Dino je bio rekao: "Ruljo, pre mi je glupo ić na dvista mista i žicat sitne đenge! To je teško rmbačenje!" Onaj Kane Šteta je bio rekao: "Tačno! Triba otić na jedno misto i skupit sve đenge!" Ja sam rekao: "Onda je bar jasno na koje misto triba otić!" Onda smo mi u Kaninoj drvarnici oblačili prnje za maskiralo. Ja sam se zamaškarao u pandura. Moj drug Dino je zamaškarao se u fratra. Kane Šteta je obukao crnu veštu i crnu maramu sa bilim rubom oko ćiverice. Tako je on zamaškarao se u časnu. Onda je Kane još ispod crne vešte utirao mantel buvel i zavezao ga oko droba. Tako je on zamaškarao se u trudnu časnu. Onda su Dino i Kane još obisili si oko vrata po komad kartona za na prsi. Na Dinovom kartonu je pisalo "Fra Ive". Na Kaninom kartonu je pisalo "Sestra Melita".

Onda smo mi tri maškare odgibali do Gospe od Cukra. Onda smo mi iza crkve pozvonili na vrata od sakristije. Onda je onaj fra Ive otvorijo vrata. On je pitao: "Koji ste vi?" Ja sam rekao: "Maškare! Skupljamo milodare od ljudi dobre volje!" Fra Ive je rekao: "Crkva ne jebe maškare dva posto!" Onda je on nama svom forcom fljasnijo sa vratima. Onda sam ja opet pozvonijo na vrata. E ali vrata se nisu otvarala. Samo onda sam ja zvoncao na zvonce bez da stanem. Onda je fra Ive otvorijo i dreknijo je: "Koji je vama klinac, jebate?! Oćetel me tu gnjavit cilu veče?!" Ja sam rekao: "Sveti Matej je kazao – uvik pažljivo pogledaj prije nego zalupneš vratima!" Fra Ive je zarežao: "Šta vas imam gledat koji klinac, svi ste isti! Već sam vam reka da ne jebem maškare dva posto!" Ja sam rekao: "Teško da je to istina, ako je suditi prema ovoj maškari prvoj sliva!" Onda je Kane Šteta raširijo ruke i nakeserijo se. Plus je isprsijo se da vidi mu se napuvani drob ispod monture od časne. Fra Ive je razrogačijo oči i viknijo je: "Srceliti irudovo, pa jestel vi normalni?!" Onda je moj drug Dino njemu rekao: "A jestel vi?!" Plus je Dino isprsijo se u fratarskoj monturi da vidi mu se karton di piše "Fra Ive". Onda je on zagrlijo Kanu Štetu u monturi od časne i potapšao ga je po napuvanom drobu. Fra Ive je urliknijo: "Pa to je živo svetogrđe, jebalivam pas i oca i mater i sve živo i neživo!!!" Onda sam ja dignijo kažimprst i rekao sam: "Sveti Matej je kazao – nikad ne proklinji prije nego saslušaš razumnu ponudu!

"Fra Ive je stajao sa zinutim ustima na vratima od sakristije. Ja sam njemu rekao: "Imamo za tebe jednu lošu i jednu dobru vjest! Loša vjest je da ove maškare izgledaju živi užas! Izgledaju gadno na kvadrat! E, al dobra vjest je da smo najprvo došli kod tebe na vrata!" Fra Ive je zarežao: "Šta sa tim oš reć?" Dino je uletijo: "Ako kod tebe skupimo dosta đengi, nećemo ni kod koga drugoga ni ić!" Kane Šteta je rekao: "Tačno! Šta bi se tlačili okolo obilazit dvista vrata i pokazivat se kako smo maskirani za sitnu lovušu! Iako bi nas ljudi rado vidili kako smo smišni!" Fra Ive je dreknijo: "Monstrume jedan monstrumski! Iša bi okolo zvonit po vratima ka trudna časna?!" Ja sam rekao: "Ma kurac je on trudan! To mu je mantel buvel ispod monture! To se ukloni za čas posla!" Fra Ive je viknijo: "Pa šta ga ne ukloni?" Ja sam rekao: "Slušaj, bolji gimekolozi za to uzimaju pesto kuna! Al ti ka sveto lice imaš popust od četrdes posto! Znači, trista kuna i miran si čovik!" Fra Ive je arlauknijo: "Trista kuna?! Pa vi ste mene došli opljačkat?!" Ja sam rekao: "Ko te doša opljačkat, čoviče? Pa sad da obiđemo dva-tri kvarta ovakvi, skupićemo trista kuna za dvi ure! I plus će se ljudi zabavit! Al računamo, šta bi se okolo smucali ovako zamaškarani, ako će nam neko dobre volje odma platit istu lovušu!" Fra Ive je dreknijo: "To je prljava ucjena, eto šta je! Razbojništvo! To šta vi radite je totalno nastrano i ekstremno!" Kane Šteta je okrenijo se prema meni i Dinu i pitao je: "Šta nam je ovo reka, da smo ekspermni?" Dino je isprsijo se sa kartonom i rekao je: "Ja bogami ne znam ko je tu eksperman!" Ja sam rekao: "Bogami ni ja! I šta će svit mislit ko je tu eksperman kad ih posjetimo za maškare!" Fra Ive je šutijo i gledao nas je sa razrogačenim očima. Ja sam prema njemu ispružijo ruku i rekao sam: "Sveti Matej je kazao –plati trista kuna i mirno se vrati komtepnlaciji!"

Onda smo poslje mi maškare sjedili na klupi u parkiću i brojili smo đenge. Tu je došlo još ekipe šta su se vraćali sa posla i rmbačenja. Naprimjer primjera ona pederica Sandra je bila zamaškarana u Petra Pana. Nela Svinjogojstvo je bila primceza. Tuljanica Niveska je bila Spajdermen. Flomić Boban je bijo Hari Poter. Balibanica Lidija je bila vištica Morgana. Onda su drugi maškare nas pitali da šta radimo na klupici. Mi smo njima rekli da evo baš brojimo đenge. Onda je Spajderman virnijo prema klupi i rekao je: "Jebate patak, koliko lovuše! Pa di ste skupili toliko đengi, čoviče?" Moj drug Dino je rekao: "Mahom na području sakristije!" Onda je Petar Pan pitao: "N bava kua? Pa jel vam to sve od maškara?" Ja sam rekao: "Od kakvih maškara, čoviče, pa zna se da crkva ne jebe maškare dva posto! To je turbo skarednost!" Tu su se sve maškare zableušile u nas sa nekuženjem. Ja sam rekao: "Šta blejite tako papanski, jebate? Pa jel vam to zvuči logično, za gospu blaženu, da mi tri ljuta vjernika idemo u sakristiju i bavimo se nekakvim maškarama i sličnim pizdarijama?" Onda je Hari Poter uletijo: "Ne, nego čime se bavite?" Ja sam rekao: "Medicinski potpomognutom oplodnjom!"

Robi K. (IIIa)

blogeri ...

SVE NAJBOLJE U NOVOJ GODINI !!!

poezija dana - stojan simic krpica

puno hvala marini za prilog

LJEPOTICE

Ljepotice,
svi zude za tvojim tijelom,
niko ne cezne da se uskladi sa tvojim umom,
akamoli da usreci tvoje srce,
svako iskoristen od svojih utisaka,
a samo ja besmrtnom ljubavlju
volim tvoju dusu sa kojom se,
u ushitu,
sjedinjuje moja dusa
bivajuci jedno s Bogom.

led zeppelin - da se najezis poslije 27 godina

klini na foto za video iz londona - stairway to heaven

samostimajuca gitara - gibson izdaje prvu

http://news.yahoo.com/s/ap/20071203/ap_on_hi_te/self_tuning_guitar

http://www.sarajevo-x.com/clanak/071204080

brian may - chansellor liverpool univerziteta

http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/7103336.stm

satrologija - svirka u COMETI

bend se zahvaljuje svima na podrsci i izvrsnim komentarima po zavrsetku svirke ...
nadam se da smo sve prijatno iznenadili repertoarom a i novim zvukom benda ...
par novih slicica mozete vidjeti ako posjetite thumb sa lijeve strane ispod chat box-a

13 godina smrti - milan mladenovic

ZEMLJA

Tri sam dana išao
Al' tu zemlju ne obiđoh
Tri sam dana maštao
Al' tu zemlju ne izmaštah
Tri sam dana cvijeće brao
Al' tu zemlju ne okitih
Ni nogam' se, ni maštom se
Zemlja ta ne mjeri
Zemlja snage,
Borbe
Zemlja Vijetnama.

Milan Mladenović V razred Osnovna škola "29. novembar", Sarajevo

dzoni stulic - pjesma dana

puno hvala slobi za prilog

meni se duso od tebe ne rastaje

nije vazno odakle sam
sve dok znades kuda putujem
deralo me sedam mora
gorka kora ljute nevolje
to sto brodi ne mogu da prevale
covjek umije
meni se duso od tebe ne rastaje

tamo gdje se vali lome
ostavljaju prostor otvoren
ispada se vrlo lako
no se zato tesko uspinje
moj se napor odbija od stijene
hridi kamene
meni se duso od tebe ne rastaje

I wouldn't have beleived it
you move me to poetry you do
speaking freely anyone
who studies us from various points of view
will find that we resemble mildew
in everything we do
sorry babe it's the way how you treat me too

repost - bajka o ljubavi - dado topic

toplo svima preporucujem da ako vec nisu poslusaju ovu stvar ...jedna od najboljih balada napravljenih u skorije vrijeme ...

Bajka o Ljubavi

Budim se u svijetu koga mrzim
jos uvijek slutim neku iskru zanosa
I kao po kazni ocekujem Boga
ko usamljen heroj bez casti i ponosa

I uvijek mi zapne rijec u grlu
kad pozalim sve zrtvovano za tebe
I kao na badnjak kad prizeljkujes cudo
jos ti se nadam i molim za tebe

Ja bi umro za to da te jos jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se cudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad da te jos jednom zavolim

Budim se u svijetu koga mrzim
i dodje mi da spalim iza sebe sve mostove
A kako da obuzdam ovo ludo srce
i otkud mu pravo da kuca samo za tebe

I ne bih vise nikad da se rodim
jer zivot tek je vreca puna kajanja
Al' ovo malo duse izgori ko' svijeca
kad shvatis da i ljubav ima vijek trajanja

pjesma sedmice - senad od bosne

sal

jedne hladne zime ogrnu me sal
jedne divne zene koju volim ja
gledala me njezno drzeci mi dlan
htjela je buducnost da mi da

ne ne nedam nikom da te dirne
jer tijelo je tvoje vatrena cigra
srce za tobom moje igra
voljet cu te njezno cijeloga zivota
ocarala me tvoja ljepta

kada salom mase tako lijep je dan
svjetlosti mi daje njezin topli dlan
sva moja snaga u zeni je toj
nikad nisam bio jaci jer sam s njom

ne ne nedam nikom da te dirne
jer tijelo je tvoje vatrena cigra
srce za tobom moje igra
voljet cu te njezno cijeloga zivota
ocarala me tvoje ljepota

in memoriam - tose proeski

http://dnevnik.hr/naslovnica/vijesti/crnakronika/20071016_28177.php

http://www.sarajevo-x.com/clanak/071016044

http://www.sarajevo-x.com/clanak/071016104

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2007&mm=10&dd=16&nav_category=167&nav_id=267995

lirika dana - xenia

http://www.last.fm/music/Xenia/+wiki

Troje

Juce, negdje oko deset sati
uvece, ulica koju los glasi prati
dvojica, jedan protiv drugoga
i jedna djevojka

Prvi, mladic ispred njih je stao
drugi je, bez glasa na plocnik pao
ona je, svoje lice sakrila
i tiho plakala

Sto bi ucinio tida ti netko tako uzme djevojku
da ti svi kazu, on je pravi covjek za nju
i da znas svaku vecer oni se ljube
zar mu ne bi stao na put i prosuo zube

On je tako pazljiv, ja to nisam znao
on daje njeznost, ja je nisam dao
on nju ne tuce, moze da oprosti
zar ne bi takvome stao na put i slomiokosti

Juce, negdje oko deset sati
uvece, ulica koju los glasi prati
dvojica, jedan protiv drugoga
i jedna djevojka

bend - prvi nastup

klikni na sliku za isjecak

konacno... puni bend u sastavu olgica, darko, tuba cizma i vanja je imao svoj prvi nastup na dobrotvornom balu u petak 12tog i po reakciji publike zvucao je prilicno dobro ...naime svi clanovi benda jedva cekaju prvi koncert koji ce se odrzati 26tog oktobra u COMET klubu... komentari za izgled benda dobrodosli...vidimo se na koncertu... satrologija.

Laza Ristovski preminuo je rano jutros u Beogradu u 51. godini, poslije teške bolesti...

lirika i akordi sedmice - parni valjak

Dodji

Uvod: F#m D C#m /2X

F#m E C#m D C# F#m
Dodji, zaboravi, nudim ti noci carobne
E D C# F#
mi budjenja u postelji punoj secera
Ispred mog prozora drvo divljeg kestena
Puno plodova koje nitko ne treba
Andjeli nek' te cuvaju kada vrijeme oboli
Da li covjek sve bas sve na kraju preboli

Prelaz: E C#m

D E C# F#m
Zaspao bih sada ja na tvojim rukama
D E C#m
Budio se ne bih nikada ...
D E C# F#m
neka vrijeme sada broji svoje godine
D Hm C#sus4 C#
Meni je vec dosta cekanja

Dodji, zaboravi, nudim ti noci carobne
i budjenja u postelji punoj secera
Dodji i ostani, nudim ti suze k'o bisere
Moje namjere jos su uvijek iskrene

orgazam clip

klikni na sliku za atmosferu dok orgazam svira igra rokenrol cela jugoslavija

zele lipovaca clip sa koncerta

klikni na sliku

rock uranak - slike

rock uranak

dragi posjetioci blog-a////

vecina vas je znala za rockuranak koji se predhodna 2 vikenda desio na sjevero americkom kontinentu ... ako ne znate procitajte i vidite detalje na rockuranak.com...

naime jutros u 8 a.m. sam se vratio sa posljednjeg koncerta koji se desio u NYC ... i pored kasnjenja od nekih 7 sati i izostatka par ocekivanih bendova prisustvovao sam spektaklu ...

bilo je fantasticno i nekih najvise 300 ljudi (trecina sigurno iz dc-a) je istinski uzivalo u redosljedu predstave:

milic vukasinovic (solo), elektricni orgazam, idoli (vlada divljan), divlje jagode, zijo (valentino), osvajaci, bebek i za kraj van gogh-u...koji su svi odsvirali po cirka sat vremena izvrsnog repertoara...

slike i video uskoro na blogu... kako je bilo u drugim gradovima citajte na http://www.pljuga.com/

evo jedne slike iz publike dok svira orgazam

too much love will kill you !

tko te ima taj te nema - lirika dana

zvonko bogdanov novi album ima ovaj nazov i naslovnu pjesmu ...preporucujem za muzicke zaljubljenike svih muzickih pravaca, ovu starogradsku, za koju jos trazim ko je napisao...

Tko te ima taj te nema

Ne može se uhvatiti sjenka
od života što kao Dunav teèe
jer je život i svjetlo i tama
nekad jutro a nekada veèer
jer je život i svjetlo i tama
nekom jutro a nekome veèer

Tko te ima taj te nema
Tko te nema taj te sanja
Tko te sanja taj te ljubi
A ti o tom pojma nemaš

Neki žive blizu a daleko
Kao kamen ne mogu se maæi
I kad se za ruke drže stalno
U mraku se ne mogu pronaæi
I kad se za ruke drže stalno
U mraku se ne mogu dotaæi

Tko te ima taj te nema
Tko te nema taj te sanja
Tko te sanja taj te ljubi
A ti o tom pojma nemaš

Ali dotaknu se niti života
Dvije sudbine kao jedna traju
Ili se dirnu ili se ne dodirnu
Ali jedna za drugu dobro znaju
Ili se dirnu ili se ne dodirnu
Ali jedna za drugu dobro znaju

Tko te ima taj te nema
Tko te nema taj te sanja
Tko te sanja taj te ljubi
A ti o tom pojma nemaš

stvar dana - mostar sevdah reunion

novi album je pravo dobar - to je sve sto imam od kritike da kazem - preporucujem
klikni na naslov da cujes stvar

Evo ovu rumen-ruzu

Evo ovu rumen-ruzu,
iz mog skromnog perivoja,
na dar tebi, dušo šaljem,
ime joj je ljubav moja!

Ako ti se miris svidi,
i njezina cista boja,
ti je primi s poštovanjem
pa zakiti njedra svoja!

Ako ti se ne dopadne,
baci je na oganj zivi,
nek' izgori, nek' se stvori,
u lug i u pep'o sivi!

Iz tog luga i pepela,
na sred tvoga perivoja,
proniknut ce crna gljiva,
a zvat cu je - mrznja tvoja!

Safvet-beg Bašagic

lirika dana - laufer

massimo savic je napravio obradu koju mozete poslusati na listen in

Moja voda

Ostao sam sasvim sam da ležim na suncu

Ja zvao sam te da dođes iz snova i pružiš mi ruku

Ja molio sam da se napune moja mora i rijeke

U njima još jednom da osjetim novu ljubav da teče.

I pjevam

Budi moja voda, ja sam sada vatra

Izgorjet ću.

Prolij se po meni, budi sve što želim

Ja živjet ću.

Ostao sam sasvim sam da ležim na suncu

Ja zvao sam te da dođes iz snova i pružiš mi ruku

Ja znao sam da ćes doći, doći i donijeti kišu

Ja ćekao sam kao suha zemlja kad čeka svoju vodu.

I pjevam

Budi moja voda, ja sam sada vatra

Izgorjet ću.

I kažem

Prolij se po meni, budi sve što želim

Ja živjet ću.

o elvise !

lirika dana - kemal monteno

Pjesma Zaljubljenika

Da li znas da lijepa si k'o san
i sve je lijepo sto o tebi znam
da si njezna i krhka kao cvijet
a ti divni zvuci glazbe, tvoji su svijet

Za me znaj, ti ljepsa si od svih
i svaka tvoja rijec je kao stih
a tvoj glas k'o violine zvuk
sto bilo kud da krenem, ja cujem svud

Zar se moze jos neko vise voljeti
i nekome jos vise suza liti
i zeleti i ljubiti, k'o sto ljubim i zelim ja

Dal' se moze jos nekog ljepse sanjati
jos vise, vise njeznosti poklanjati
i strepiti nad ljubavi
k'o sto strepim nad nama ja

nepovratna pesma - miroslav antic - repost

puno hvala risti za "prilog za nas gastarbajtere"

Nikad nemoj da se vracas
kad vec jednom u svet krenes
Nemoj da mi nesto petljas
Nemoj da mi hoces-neces.

I ja bezim bez povratka.
Nikad necu unatrag.

Sta ti znaci staro sunce,
stare staze,
stari prag?

Tu je ono za cim moze da se pati
Tu je ono cemu mozes srce dati.
Al' ako se ikad vratis
moras znati
tu ces stati
I ostati.

Ocima se u svet trci
Glavom rije mlako vece
Od reke se dete uci
ka morima da potece.

Od zvezda se dete uci
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muci
i vijuga za beskrajem.

Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi vecno klija
i carlija tvoj pocetak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.

Ako ti se nekud zuri,
stisni srce i zazmuri.
Al' kad podjes - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ces.
Ko zna zasto.
Ko zna sta te tamo ceka.
Ove su zelje uvek belje
kad namignu iz daleka.

Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi vecno kunja
i muci se tvoj pocetak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.

Zato leti.
Sanjaj.
Trci.
Stvaraj zoru kad je vece.
Nek' od tebe zivot uci
da se peni i da tece.
Budi takvo neko cudo
sto ne ume nista malo,
pa kad krenes - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna sta te tamo ceka
u maglama iz daleka.

Al' ako se i pozlatis,
il' sve tesko,
gorko platis,
uvek idi samo napred.

Nemoj nikad da se vratis.

lirika dana - miladin sobic

hvala aniti G za prilog


Umjesto gluposti

Kad se nocu smirim i ocekujem san,
slusam zadnja auta kako zvizde kroz grad.
Umjesto gluposti s plafona silazis ti,
uz tihu muziku opet skupa smo mi.

Nemam pojma koji je dan,
Bas me briga sta se u svijetu zbiva,
Samo da te ubili nisu, da si jos u meni ziva.
Zelim da stotinu dana ne svane dan
Kad se nocu privuces i gurnes me u san

Ja sam nalik cistom zidu,
ti si slika i ram.
Ja sam prazna tisina,
ti najljepsa muzika sto znam

Nista ljepse izmedju nas
no sto je pjesma i sto je stih.
Nepresusni izvor si moj
ljepsi od svih.

Mi necemo promjeniti svijet,
trave su davno dozivjele kraj,
ali uvijek ce ih biti za nas,
ljubavi znaj.

poezija dana - herman hese

Nedostojan ja sam, nedostojan svake ljubavi,
Od nje izgaram, ali za nju ne znam.
Ja sam bljesak, munja, vatra iz oblaka,
Ja sam vetar, oluja, ja sam melodija…

Ja samo uzimam ljubav
I upijam njenu slast,
Suze me vječno prate,
Jer vjeran nisam nikom, nit ikom pripadam.

Odan sam samo svojoj zvijezdi
Koja me na uništenje priziva,
Koja moj užitak u mučenje pretvara
A koju moje srce ipak voli i slavi.

Čarobnjak i zavodnik, to je moja sudbina!
Sijem gorka zadovoljstva što traju tek tren,
Gospod moj i vođa je smrt.

lirika dana - haustor (listen in uskoro)

Sal od Svile

Ja sam bio pogresan
kad sam ti stavio ruku na rame
tamo je drzao dugo i govorio rijeci
ja sam bio pogresan
kad sam trazio da mi kazes
koja si strana

Postoje pravila igre
ti znas da ne mozes sama
ispod svih tih zastava sto viore
svud oko nas

Ne postoji mjesto gdje mogo bi stati
visoko dignuti ruke
i pjevati nasu pjesmu
i pjevati nasu pjesmu

Protiv volje umijesan
u staru zavjeru strana
u staru zavjeru nada
ja sam jednoga dana slucajno nasao put

Ispod svih tih zastava sto viore
kapi s oboda, sada padaju
na uze i gan
ja sam slobodan
neka s moga vrata viori sal od svile

mesa selimovic - isjecak o prijateljstvu

.....Sad sam shvatio: to je prijateljstvo,ljubav prema drugome.
Sve drugo moze da prevari to ne moze. Sve drugo moze da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas.
Ne mogu da mu kazem : budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj. Ali, bilo ovako ili onako,u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati.
Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban, što nisam zamjerio ničemu ma šta da je rekao ili učinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.
Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život.
Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo.
PRIJATELJSTVO SE NE BIRA, ONO BIVA KO ZNA ZBOG ČEGA KAO LJUBAV
... A nista ja nisam poklonio tebi već sebi...

pike - los vozac

SAO PAULO (Reuters) - Three-time Formula One champion Nelson Piquet began taking a driving education course on Monday in Brazil after having his license revoked for racking up too many traffic violations, local media reported.

Piquet, one of just three Brazilians to win the Formula One world championship, lost his license in June after receiving a slew of speeding and parking tickets. His wife, Viviane, also had her license taken away for bad driving and joined her husband in the mandatory driver awareness course.

"I think we have to pay for our mistakes," Piquet, 54, told local news agency G1. "It's not even just a speeding problem. I got tickets for all kinds of reasons, for things like parking where I shouldn't."

Piquet and his wife, whose 21-year-old son is an up-and-coming test car driver for the Renault Formula One team, will have to attend 30 hours of classes over eight days and pass an exam before regaining their licenses.

Piquet is one of the best-known race car drivers to come out of Brazil, having won the Formula One championship in 1981, 1983 and 1987.

lirika dana - jura stublic i film

klikni play da cujes stvar


Doci cu ti u snovima

Jedina, ponoc odzvanja
jesi li zaspala na ruci dragoga?

Znas li, tu sam ja
provodim noc bez sna
ispod tvoga prozora, kraj tvojih uzdaha

Hajde, sklopi oci nestani u san,
doci cu ti u snovima, kad noc proguta dan...

Doci cu ti u snovima kad noc proguta dan
pascu kao kaplja rose njezno na tvoj dlan.
Doci cu ti ti u snovima da ti ukradem poljupce
neka vrijeme samo leti
jos uvijek volim te

Onda, jutro je,
tiho budis se
pogledas covijeka sto spava kraj tebe

Onda zaplaces
jer to nisam ja
koga si voljela prekasno jedina...

Ali ne placi,
cekaj do veceri
kad zvijezde na nebu zasjaju mi cemo se ljubiti.

Doci cu ti u snovima kada noc proguta dan
pascu kao kaplja rose njezno na tvoj dlan
Doci cu ti u snovima da ti ukradem poljupce
neka vrijeme samo leti
jos uvijek volim te

djurine kucne carolije - tekst

Ciao, ciao, ovo su Đurine kućne čarolije. Sigurno vam se desilo da ne možete da stavite kapu na glavu jer vam pri tome smeta nos. Taj ćete problem jednostavno da rešite. Kako? Kapu ćete lakše da stavite, ukoliko vam smeta nos, ako je stavite odozada. Međutim, ukoliko imate repić, to vam može da vam zasmeta u toj radnji i zato je najbolje da kapu stavljate spreda ali u većem luku… jelte… ili paraboli, kako to naš narod kaže. Eto ga. Kapa je već na glavi.

U ovoj emisiji dat ću vam nekoliko sitnih, ali korisnih saveta. Svima nam se desilo da ne znate šta da radite sa zubom koji vam je ispao: Ne bacajte ga! On može vrlo dobro da vam koristi. Ukoliko imate neki lak možete da ga obojite u neku drugu boju, a ako je on šupalj, još bolje, bit će divan mali privesak za ključeve, male ključiće od vašeg deteta.

Međutim, još jedan bolji savet: Imate li kod sebe, a sigurno imate, praznu limenku od piva, ubacite unutra jedan zub… Vidite, već malo zvecka. Međutim, ako vam ispadne nekoliko zuba, još bolje! Sve ih ubacite unutra i tako ćete dobiti prekrasnu zvečku za vaše dete koje će onda to… korisiti kada se igra ili u nekim sličnim zabavnim situacijama. Vaše će dete biti srećnije što više vama bude god ispadalo zuba. Znači, što manje zuba u vas, više u detetovoj zvečki – manje zuba, više zabave za vaše dete.

Međutim, pivsku, ovu, limenku, možete da koristite još na neke druge načine. Jedan od najboljih načina je za to ukoliko želite da uvučete iglu u konac. Pivska limenka poslužit će na taj način kao podmetač za glavu – udubimo je malo pa ko da ima glava svoje mesto, pa da može da dihtuje. Tako ćemo mnogo lakše, ukoliko glavu stavimo na pravo mesto, izvadimo iglu, zabodemo u sto, i mnogo lakše ćemo da ciljamo jer nam je glava na sigurnijem mestu i čvršćem položaju. Još jedan vrlo interesantan savet …(DOK NAVLAČI PONOVO KAPU)… ah,da, zaboravili smo parabolu… I kapa je ponovno na glavi.

Pesma kaže kardanfil se na put sprema, a ja kažem kardanfil, na tebe je red. Svima se dogodilo da ne možete da ocedite garež sa prašine. To ćete lako da rešite ukoliko uzmete ocat na jednu ruku, a ulje na drugu. Ako trljate pažljivo u smeru kazaljke na zidu – rezultat će vas prosto iznenaditi: na jednoj ruci ostat će prašina, a na drugoj garež.

I za kraj, još jedan mali savet: desilo vam se da ne možete da počnete sa guljenjem kengura jel njegova koža zapinje - počnite od repa i ta će vam radnja ići kao od šale…

video - dubioza kolektiv - svi u strajk

click on image

poezija dana - mak za maka

post je inspirisan rodjenjem agnesinog sina MAKA ... cestitke!

Mak Dizdar

Prvo slovo o covjeku

Satvoren u tijelu zatvoren u kozi
Sanjas da se nebo vrati i umnozi
Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vjecno sanjas sunce
Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti
Prostor taj do neba
Kako da premostis?


Drugo slovo o covjeku

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
I kad si visokan bjelji ni od sebra
Satvoren u tijelu zatvoren u kozi
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom slozi
Otrgnut od neba zudiš hljeba vina
Al u domu tvome
Kad ce domovina?


Trece slovo o covjeku

Zatvoren u meso zarobljen u kosti
Pa ce tvoje kosti tvoje meso bosti
Otrgnut od neba zeliš hljeba vina
Kamena i dima samo ima svima
Od te ruke dvije tvoje jedna nije
Jedna drugu ko da
Hoce da pobije?


Cetvrto slovo o covjeku

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vjecno zoveš sunce
Sanjaš da se nebo priblizi i vrati
Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati
U zilište slišcen zatvoren u krvi
U tom kolu bola
Potonji il'Prvi?


Peto slovo o covjeku

U tom kolu bola ni potonji ni prvi
Igrište si strvi i rocište crvi
Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela
Kad ce tijelo samo da
Postane djelo?

lirika dana - pearl jam

prilog by strumfeta (klikni sliku)

"You Are"

This broken wheel is coming undone
And the roads exploding
But you're keeping me strong
Rolling along with you

Love is a tower
And you're the key
Leading me higher
When you let me in

Keeping us close, so close
On down the line

Sometimes I burn like a dot on the sun
With no one knowing
But you're keeping me strong
Rolling along with you

You are a tower of
Strength to me
The darkening hour
Sees light again

Ooh wah, ooh wah, you are...

Love is a tower
Of strength to me
I am the shoreline
But you're the sea

You are.

original poezija - satrologija

I dok…

I dok se smijesis….
Zivot kao da je poceo za mene;
Vjetar je stao;
Zime su prosle,
Kralj je pao;

I dok me gledas …
Tako zanosno, spremno, ocajno;
Sat ko da je stao;
Ptice su dosle,
Srce sam dao;

I dok te volim…
Zrak mi vise ne treba;
Dusha je puna;
Srece si izvor,
Evo ti kruna;

lirika dana - balasevic

...kad trazis liriku dana a ne znas sta bi stavio, pa ti stavi onu sto te rasplace, a ova zahvaljujuci inspiraciji sa shonetovog Ipodeja...

Regruterska

Sine moj,ti se majke secas nejasno
dobre senke iznad kolevke
poc'o si da pamtis prekasno
osluskujem lepet Andjela
znacu valjda da je nadjem ja

Mani me, nas sam dom ko cergu selio
tepanja na vino mirisu
njene stvari sam razdelio
svaki praznik minut cuteci
sebi nisam znao uteci

Stade sve, samo zivot prodje
sine moj oci njene plave
stize dan da u vojsku podjes
cudni se ovde svetci slave

Sine moj kako da te pustim
ti si sve sto mi od nje osta'
di ces stim trepuskama gustim
zivot bas ne zna sta je dosta

Ma slusaj njih sto uz bojni poklic legaju
pevaju u slavu nozeva
pevaju pa onda begaju
poslo vreme s'goreg na gore
razigralo one najgore

Sine moj,gajde ce ti baba kupiti
tamburu sa ticom sedefnom
cure ce pred kucom pupiti
nek se sorom digne prasina
kad bataljon suknji marsira

Stade sve,samo zivot prodje
sine moj oci njene plave
stize dan da u vojsku podjes
lumpuju usijane glave

Sine moj,sve su to barabe
nedam ja svog spomenka pokoj
derane drz' se svoga babe
nisi ti za taj jad i pokor, bre

lirika dana - ekv

puno hvala strumfeti za prilog



Sinhro

Promenicu svet do kraja pesme
igracu pijani ples u ritmu vetra
pusticu sunce da topi ljubav
izmedju sveta, daleko od nas

Dosao sam da te nosim
da se ne bojis
da ne govoris nema me
da zatvoris oci
da ne zaboravis rec po rec

Dosao sam da te nosim
u kuce mojih predaka
da ti pricam da noci nema
da odustanes
da zelja je glad je vatra

Promenicu jezik, pokret, telo
govoricu reci tudje pesme
dosao sam da ti kazem, cuvaj me
tvoj korak je moje ime, cuvaj me

poezija dana - DIS

Noć ljubavi

Jedne večeri, kao posle grada,
Mirisala je koža telo moje:
Miran, bez sreće i radosti koje,
Bijah kao van tamnice jada.

Video nisam sunce kako pada,
Uzdah i cveće oko sna mog što je
Očajem skrio njenih nada boje,
Odveo dete u nesreću sada.

Draga moja, ja ne umem više
Nositi suze što ti radost krije,
Al' u noć mesec kad siđe ubavi,

Tišinom sreće kad bol zamiriše,
Odmori oko: nek se duša slije
U pozni šapat velike ljubavi.

Vladislav Petkovic Dis

Abdulah Sidran - Sjecas li se Dolly Bell

Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem

Boraveći polovicu dana među teškim zidovima Bastilje Sabahudin je, u zao čas, povjerovao kako je, napokon, minulo sve. Učinilo mu se da može — sada, kada je sve prošlost, slobodno čeprkati po truplu minulih jadovitih događaja podvrgavajući tako svoju novu, okorjelu dušu onome što je u Dnevniku nazivao svirepom autoanalizom. Bez jasne svijesti o svrsi svojih svakodnevnih sati sekciranja ponavljao je načinjene geste i izgovorene riječi, obilazio mjesta upisana u reljefni atlas ljetošnjeg bola. Sve strahujući da ga ko ne vidi ispušio je šest "Morava", dok mu je u uhu odzvanjala beznadežno naivna Dolina rečenica: ,,A gdje je Milano?" Šuštao je celofan među Sabahudinovim prstima, i on je nastavljao razgovor sa Doli leteći dalekim beskrajnim međuzvjezdanim prostorima u kojima su glasovi odzvanjali hiljadosttruko: "Milaano ti jeee u Itaaalijiiiii... Ovo je Andromedaaaaa ..."

Na pustoj grobljanskoj padini Sabahudinu se, naslonjenom na nišan, učinilo da dolje, kod ringišpila vidi Šintora i Doli Bel, kako kaska iza njegovih širokih leđa, nasmijana. Poslije će Sabahudin rekonstruisati stvarnu sliku toga časa: na tvrdom cirku Hitlerovog igrališta majstori su pakovali ringišpil, sortirajući istorodne daske i grede u zasebne gomile, namatajući beskrajne žice instalacija na goleme drvene mosurove. Besmisleno je na osovinskoj gredi visio nijemi mrežasti krug zvučnika, glasovi što su se povremeno čuli stizali su odozdo, iz uskomešanog ljudskog mravinjaka: "Dodajiii!" — "Ne tako, hajvanu..." — "Gornju, gornju, gornju kad ti kažem ..."

Sabahudin se ne sjeća kad je počela kiša. Pamti da mu se niz lice slijevala žestoka gusta tečnost od koje mu je bilo prijatno i lijepo: pridodavao je toj tečnosti i svoje očne lučevine i činilo mu se da u tome miješanju nebeskih i njegovih suza ima nečega uzvišenog. Majstori su i dalje, nimalo uzvišeno, pakovali ringišpilsku ruševinu i toj se slici raspadanja i ponovnog sabiranja predavala cijela njegova skorena duša. Pamti da je, u neka doba, osjetio opominjuću mokrinu pod sobom i da je, toga časa, pomislio kako treba ustati. Tijelo se, međutim, nije odazivalo moždanoj zapovijesti i Sabahudin je ostajao da sjedi — više ne na travi, nego na vodi pod kojom je plakala trava. Pomislio je kako on čini isto što je, onomad, na tužnom faletićkom izletu, činio otac — i kako u tome mora biti nečega ružnog.

Nikako se, dakle, nije dalo da skonča Sabahudinovo herojsko ljeto šezdeset druge. Naredni dani skupili su porodicu Zolj oko Sabahudinove postelje: u njegovom sjećanju ostalo je izduženo očevo lice nad krevetom, smotani tanki peškir u očevim rukama, vrelina zagrijanog crijepa pod peškirom. Sabahudin ne zna da li je sa time u vezi njegova svagdašnja preosjetljivost na zvukove, ali pamti da je, po vlastitom uvjerenju, sasvim muški podnosio strašne, halucinatne sate bolne upale uha. Pamti kako je, u teškoj vatri vrućice, odagnavao od sebe ružnu misao o tome kako tek bolest u kuću Zoljevih unosi sklad. Evo, iz Kerimove ruke — iste one što ga je tukla za svaku popušenu cigaretu — u Sabahudinovo uho, iz zagrijane kašičice, slijevaju se vruće kapi zejtina i on prati njihov spori tok kroz bolne zapušene ušne kanale. Višestruko se umnožavaju glasovi pored postelje i Sabahudin ne razlikuje njihovo porijeklo. Da li ovo izgovara otac? Ili ja ovo sanjam? Buncam li?
— Je li bila lijepa?
— Jeste, bila je strašno lijepa ...

U bolesnom sluhu širi se u beskraj prostor njegove lubanje i u tome prostoru zvoni metal beskonačnog niza brojeva od kojih je svaki zasebno ljudsko biće i javlja se drukčijim glasom i žestinom: DEVETNAEEEEEST! HILJADU I JEDAN! STOTRIDESET I DVAAAAA! I putuju beskrajnim prostorom Sabahudinove lubanje košmarne slike i zvuci, odmotava se cio film ljeto je nesreće od samoga početka: Sabahudin u vrućici vidi na kaldrmi rasutu sitnjež iz Doline zgužvane tašne, smrskane komadiće bivšeg okruglog ogledalca, vidi nateklu modricu Šintorove lijeve jagodice, žarkastu putanju Rasimovog nedopušenog čika, čuje Dolin glas i jecaj: "Bracikaaa! Bracika"! U taj se košmar na trenutke useljava očev nestvarni glas i Sabahudin čuje sebe kako odgovara:

— Jesi li ti hipnotisao ono u šupi?
— Tata, nemoj se šalit, ja sam bolestan...
— Ozbiljno pitam. Jesi li šta radio!
— Kako misliš, tata?
— Čulni rad na bazi elementarnih poriva. Seks!
— Jesam. Onako. U usta!
— Šta u usta?
— Ljubili se.
— Aaa — to je dobro. Kako ti se zvala?
— Doli Bel.
— Sjećaš li se kako izgleda!
— Sjećam, tata.
— To je dobro. Treba da se sjećaš. Nema ništa bez sjećanja.

Nikada Sabahudin, potonjih godina, neće odgonetnuti šta je u tim danima vrućice bilo stvarno izgovoreno, a šta se zbivalo u njegovom bolesnom sluhu. Siguran je da je naglas izgovorio rečenicu: MUZIKA JE JAK IZUM — do koje je došao netom minule bolne noći, u času ozarenja shvativši da je stvorio novu rečenicu koja se, sa istim smislom, može pročitati i unatrag: "MUZIKAJEJAKIZUM! Kerim je kazao: "Ama, zovimo doktora, pusti crijep i zejtin!" Sabahudin pamti da je u tome času otvorio oči i pogledom zovnuo Kerima:
— Može se čitati i unatrag!
— Tata, on bunca!
— Ne buncam. Može se čitati unatrag: muzika je jak izum! Daj mi olovku!

Pobijedio je tako Sabahudin svoju nanadnu, a tako nužnu, septembarsku bolest i iz postelje ustao obasut jasnim zracima radosti i zdravlja. Upisujući u Dnevnik, potonjih dana, istoriju svoje bolesti, njen tok, ishod i kraj, samo se na časak dvoumio hoće li, ili neće, stranicu Dnevnika završiti pobjedonosnom rečenicom: "Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem." Niz prozorsko staklo slijevala se, toga jutra, sitna sarajevska jesenja kiša zaklanjajući zastorom prskajućih kapi vidik na Halilbašića cestu — i Sabahudin shvati da je ljeto konačno, konačno, zbilja prošlo, i da je iz toga ljeta iziišao jedan novi, drukčiji, pametniji i jači Sabahudin Zolj — čija ruka, evo, sa punim pravom ispisuje neprikosnovenu, dalekosežnu, nesumnjivu istinu: SVAKOGA DANA U SVAKOM POGLEDU SVE VIŠE NAPREDUJEM.

moda - nacional kurton

svi smo na ovo cekali i evo konacno i u vashem gradu ...
koristite ga i vi da vam se danas sutra ne desi da ste musliman a rodi vam se mali srbin ili ne daj boze da ste srbin a rodi vam se mali hrvat ...
detaljnije instrukcije debljine knjige lava tolstoja (ili te lafa koji visok stoji) dobicete besplatno sa kupovinom nacional kurtona...
zivili!