Moje Selo Ljepse od DC-a!

komentar na editorial dragog prijatelja:

de, boga ti ne seri. nit' smo mi sta veci, niti manji granari od ovih americkih domorodaca. Sve je stvar navike (a covjek se navikne i na smrad cenife nakon tri sekunde), odrastanja, odgajanja, obrazovanja, iskustva, itd. Samo zato sto sam se rodio u toj jebenoj kokorini ne treba mi biti nista draza nego gdje sada zivim. Naime, da nam je ovdje lose, isli bi dalje (kao sto i jesmo; npr. iz anytown, USA do DC-a). Jedino nam je to sve drago zato sto pricamo isti jezik (a i tu ima malo polemike - posao sam reci da se barem razujemo, ali i to je presmjesno), poznate su nam ulice (iako im mjenjaju imena non-stop), mirisi/smradovi, zvukovi/buka, okus hrane...koji bude sjecenja kad nam je bilo dobro. Tako ljudi funkcionisu, ne sjecaju se losih vremena, nego dobrih, lakse je zaspat.

Na kraju krajeva, sve je to prirodno, ali ta "nostalgija"; tj. sve je ljepse tamo, mi toliko ide na neku stvar. Iskreno, nije poenta pljuvanja onog tamo, nego jedan vid ispoljavanja nezadovoljstva ovim ovdje - tipa: "trava je vazda zelenija negdje drugo". Znaci nimalo niste bolji od onih koji tamo "sjede na guzici" i ispijaju kafe i zale se kako im je tesko i nama u inostranstvu je bolje, a mi im zamjeramo za to. Bas me zanima kako bi se ponasali da tamo zivimo i radimo, ono tipa svakodnevnica. I jos jedna stvar; bas me interesuje kako bi ti bilo da odes u Pariz ili Rim i provedes tri sedmice landohana ne radeci. naime, ja bio..u Parizu, i bilo mi mrak...ali se radovao povratku kuci, poslu, raji - u DC-u.

zakljucak: dok mi moramo polemisati/raspravljati je'l tamo super ili nije...

s postovanjem,
nedim

...dobar si, slazem se sa dosta toga sto si izjavio; ali ipak ne zelim da pobjegnem od svoje nostalgije koje sam 100% svjestan i ponosan na istu (e sad to sto ja i ti definisemo nostalgiju malo drugacije ...) ... ljudi koji su tamo ostali su pravo hrabri i u neku ruku im i zavidim; e sad, na cemu tacno im vishe zavidim je polemika sama za sebe ...satrolog