miladin sobic - zdrijebica

ni sad neznam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe
ni sad neznam kako kraj nje legoh
bjese ljeto na njoj malo robe

skroz pokisla od ljetnjega pljuska
niz lice se kotrljale kapi
tanka suknja kukovima uska
gladna kuja za kurjakom vapi

a nije znala da sam pjesnik i da moze u stihove moje
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih al kroz moju sobu

strgoh suknju docekase bedra
niz kicmu mi triput prodje jeza
skidoh bluzu dotakoh joj njedra
jezik mi se u cvorove sveza

a nije znala da sam pjesnik i da moze u stihove moje
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih al kroz moju sobu

pricala mi kako zivi sama
muz joj radi za njemacku marku
novca ima al joj ljubav treba
a ljuljala me kao more barku

mozda i nije htjela mozda i nije htjela da se da,
tijelo joj vrelo pogibija prava a vani kisa pojacava

kod komsije igrali su karte
culi su se psovke i galama
casovnik je svercovao sate
od prozora bjezala je tama

kad zaspali smo onako postranacke
dok se zora zarila u licu
posle lude noci dubrovacke
cesto sanjam u polju zdrijebicu

a nije znala da sam pjesnik i da moze u stihove moje
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih al kroz moju sobu
ni sad neznam kako je dovedoh one noci do studenske sobe